symbool.gif (5715 bytes)

smallbapak2.bmp (3632058 bytes)
 

Defekt duše
Treći Govor u Frends Haus

London, Engleska

22. avgust 1959. godine

Početna strana       Sadržaj     Pretraživač
 

 

Govor # 10 iz "Bapakovi Govori” Volumen 5. Kompletno snimljeni Govori  Bapaka Muhammad Subuh Sumohadiwidjoja London, 22 Avgust 1959.
Kopirajt 2007 the World Subud Association. Sva prava zadrzana.
Kod broj:  59
LON 5
Autorizovani prevod. Samo za članove Subuda
ISBN 1 869822 17 X

Prevod Josephine Bačikin, provera Ratko Štrbac/Azalia Milosavljević, lekturisano od Slavice Čelar
Prevod na srpski sa autorizovanog engleskog prevoda. Samo za članove Subuda.


 

Dame i gospodo, u nastavku Bapakovog objašnjavanja u vezi duhovnog razvoja, on predlaže sledeće objašnjenje za sve vas koji ste imali potrebu da dođete večeras na ovaj sastanak.

Molim vas da ne razumete pogrešno ova objašnjenja koja Bapak izlaže kao da su to neka učenja. Ona su u stvari samo objašnjenja, data zato jer su svima vama potrebna u vezi duhovnog puta, kako bi vaša svest i želje mogli da postanu fleksibilniji.

Kako je Bapak već ranije rekao, u životu bilo kog bića, duša je ta koja je glavni faktor ili vođa. Tako ako je duša pogrešna, to jest, ako duša koja ispunjava biće ne odgovara njegovoj vidljivoj formi, tada će i ponašanje tog bića uvek biti pogrešno.

Pre nego što vidljiva forma počne da dobija oblik, duša je prisutna kao buduća sadržina tog bića koje će se formirati oko nje. Tako da sa dušom koja je već tu prisutna, spoljna forma počinje da se razvija, i na kraju dolazi do njene celovitosti - kao vidljive forme u kojoj postoji  duša.

Bapak će vam ilustrovati kako se to dešava. Način na koji duša stupa u biće, i vrsta duše koja stupi, zavisi od toga šta se desilo pre nego što je biće stvoreno i kako je bilo stvoreno. To - Bapak iskreno kaže – zavisi od unije između muškarca i žene. U većini slučajeva, uniju između muskarca i žene  podstiče sila koja je rezultat njihovog nagomilanog iskustva na ovome svetu. Ovo  postaje jedno sočivo unutar (onoga što će postati) vidljivo bića, koje budi (i privlači) bilo koju dušu koja ima mogućnost da tu uđe.

Na primer: ljudska bića obično nisu u stanju da ostave po strani svoju želju da budu srećniji od drugih i da se obezbede za svoj svakodnevni život. To znači da, uglavnom njihova unutrašnja priroda, njihovo srce i sva njihova osećanja su okrenuta prema prilikama ovoga sveta; to jest prema materiji. U ovakvom slučaju, stvoren je jedan put ili otvor koji omogućuje da materijalna sila stupi u to novo biće.

Osim toga, kada čovek i žena nisu oslobođeni od emocija koje su pod stalnim  uticajem požude, i nemaju ljubavi i sažaljenja prema drugima, to je zato što su ovo ljudske karakteristike oživljene biljnim silama. Ako novo ljudsko seme nikne iz  unije muškarca i žene sa ovakvim kvalitetima, tada će to seme biti fokus ulaska biljne sile.

Ljudska bića - podjednako muškarci i žene – takođe mogu da budu pod uticajem i da poseduju u svojoj prirodi one karakteristike koje ih čine da su bez milosti prema onima koji su u njihovoj vlasti, to jest, oni će odbiti da pomiluju pobeđenog neprijatelja, čak i onog koji ih moli za milost. Oni zadovoljavaju samo svoju ličnu važnost, visok položaj, i pobedu nad drugima; izbegavaju kontakt sa onima od kojih se boje da mogu da ih liše bilo kog zadovoljstva. Ako začetak novog ljudskog bića nastane posle unije muža i  žene sa ovakvim karakteristikama, taj začetak postaje centralno mesto ulaska sila koje su na životinjskom nivou.

Šta više, novi začetak može da postane meta ulaska sile od običnog ljudskog nivoa onda kada muž i žena imaju karaktere lične važnosti, verujući da je njihova moć rezultat njihove lične superiornosti.. Takvi ljudi nemaju osećanja i ne shvataju da oni postoje na ovom svetu zato što ih je Bog stvorio. U stvarnosti takvi ljudi cene samo sebe a ne Božiju moć.

Te četiri životne sile o kojima je Bapak sada govorio permanentno vrše interakciju sa ljudskim osećanjima, jer one rade paralelno sa osnovnim ljudskim funkcijama a to su svest, srce, želje i osećanja. To su te četiri funkcije u ljudskom biću koje obezbeđuju cilj ili formu kroz koju te četiri životne sile mogu da uđu.

Osim te četiri sile, koje stalno utiču jedna na drugu i koje vrše pritisak na čoveka, postoji još i viša sila, koja superiorno utiče na čitavo ljudsko biće; ali njena priroda je iznad i van mogućnosti  ljudskog shvatanja, srca, želja i osećanja. Ova peta sila ne zahteva određenu formu (preko koje ulazi i funkcioniše u osobi), jer forme su manifestacije  volje, srca i mozga. Za ovu silu, osobe treba da budu u stanju suočenja sa Bogom, u stanju sličnom ogromnom prostranstvu mora – gde su slobodne od bilo kojih formi. Tek tada će peta sila ući u osobu i otvoriti njenu svest o neizmernosti života, obuhvatajući  zajedno ovaj svet i svet van ovoga.

Zato je vrlo retko da na ovom svetu ljudi mogu da prime uticaj te pete sile u svom biću – kako je bio slučaj kod proroka o kojima ste slušali. Bapak kaže da je to retkost, jer jedina vrsta ljudi koji su mogli da prime ono što je on upravo opisao bili su proroci čiji životi su zabeleženi u knjigama raznih religija. Ali Bapak ne može da kaže da li je Božiji izbor ograničen samo na one ljude koji su živeli u prošlim vremenima ili je to možda Božija volja da  će mnogi ljudi koji žive u sadašnje vreme takođe  moći da prime na isti način.

Kako je Bapak već rekao, ako je osoba potpuno ispunjena materijalnom silom, tada sve njene funkcije – grube isto kao i fine, njena svest, srce, želje i osećanja - biće ne više nego jedan  instrument na usluzi sili koja je postala njegov unutrašnji sadržaj. Iz toga proizilazi, da sva iskustva koja je osoba prošla, njeno obrazovanje i sav trening njenog intelekta, srca i osećanja, neće biti ništa više nego korisni instrumenti koji bolje služe cilju nižih sila koje okupiraju njegov unutrašnji svet. Iz tog razloga, kada je osoba ispunjena materijalnom, biljnom ili životinjskom silom, nije moguće da promeni ili popravi svoje navike u svom karakteru uz pomoć saveta, ili nametanjem pravila sa namerom da ih natera da se ponašaju ispravno i da slede istinski put na koji upućuju  oni koji su primili (blagoslov) u raznim religijama.

Bapak će ovo ilustrovati. Uzmite,  recimo, tigra: koliko dugo ga trenirali da se ponaša kao nežna životinja, tigar – sa svojim oštrim zubima, svojim oštrim kandžama i svojom ljubavi prema sirovom mesu – uvek ostaje tigar. Sigurno je da će jednoga dana, ako se da mogućnost, možda zbog nepažnje  osobe koja pazi na njega, tigar  napasti bilo koga ko se nađe u njegovoj blizini. Isto je tako i sa mačkom. Vi je pazite i dajete joj dobru hranu – hleb, puter, supu i slično – ali ona nikada neće odustati od svog posebnog plena, miša. I pored toga što po ljudskim standardima mačka može biti okružena dobrom hranom, ona će ipak uvek kidisati na svakog miša koji joj se nađe na putu.

To ilustruje ono što je Bapak već rekao. Osoba može biti visoko obrazovana: “Vi ne bi trebalo da radite to jer je pogrešno, i kao ljudska bića trebalo bi da budete ovakvi….” ali, glavni izvor čovekovog života, glavni motivator njegovog čitavog bića, sačinjavaju sile materijalnog, biljnog i životinjskog nivoa, i on neće moći da bude slobodan od njih u bilo kom svom postupku. To je u stvari vrsta bolesti, koja se ne može videti ali koja je izuzetno opasna za dobrobit ljudskog roda. Bolesti kao što su rak i tuberkuloza smatraju se vrlo teškim da se kontrolišu, ali ipak lečenje je moguće preduzeti kroz ljudski napor i ljudsku svest. Ali sa ovom bolešću to nije  moguće, jer  je bolest obuzela čitavo čovekovo unutrašnje biće i komanduje njegovim životom. Čak i njegova svest proizilazi iz te neprikladne sile koja je postala njegova unutrašnja suština.

Vi to možete da potvrdite iz svog ličnog iskustva. Ako ste poštovani i uvaženi od strane drugih, vi ćete sigurno biti ponosni i srećni; ali sa druge strane, vi ćete se osećati depresivno ili čak i ljutito ako vas oni kritikuju ili vas preziru. Takve reakcije dokazuju postojanje ove bolesti u vašoj duši.

Bog, naš Kreator nije takav. I ako želimo da budemo blizu Boga svakako bi trebalo da smo u stanju da sledimo i podražavamo Boga, mada mi to ne možemo u potpunosti. Božija priroda je takva da može da se ujedini sa bilo čim i svime što je Bog stvorio. To znači da je Bog stvarno jedno u osećanjima sa bilo kim ko  stane ispred Boga, tako da ako Božije stvorenje pati, Bog takođe pati. Bog može da se sjedini sa celim ljudskim rodom, tako da bilo šta da jedna osoba oseća u sebi, Bog takođe to oseća. Isto je i za sav biljni svet kao i za stvorenja nama nevidljiva. Takva je priroda Boga, i to je primer koji mi treba da sledimo što godbolje možemo.

To je razlog što se u religiji kaže: “Ljudi ne mogu da budu blizu Boga osim ako ih Bog voli”. Biti voljen znači biti ujedinjen sa srcem i osećanjima. Da bi bili ujedinjeni na ovaj način, svakako je potrebno da imate osećanja koja su stvarno široka, kao voda okeana, tako da snaga više životne sile, koja nema formu i slobodna je od želja vašeg mozga, srca i strasti i osećanja, može da uđe u vas.

Tako se može videti da je ljudskim bićima potrebna Božija pomoć. Jedino uz Božiju pomoć osoba može da primi rad Božije sile u sebi, tako da na kraju, greška kojom je u njih stavljena pogrešna duša, može da bude popravljena i njihova duša promenjena. Tada će oni biti ispunjeni ljudskom dušom koja ima stvarne ljudske kvalitete i plemenitu unutrašnju silu. Pomoć koja je ljudskim bićima potrebna od Boga je moćna životna sila čiji se izvor i delovanje  nalaze potpuno van sposobnosti i snage njihovog sopstvenog mozga, srca, želja i osećanja.

Zašto bi njen izvor i delovanje bili iznad ljudskih sposobnosti? Zato što sposobnosti ljudi leže u brilijantnosti i sposobnosti njihovih mozgova, u snazi imaginacije i pronicljivosti njihovih srca; u jasnosti i zadovoljstvu njihovih osećanja; a sve to nije ništa više nego vrste ljudskih unutrašnjih  osećanja.Oni samo stvore novu fokusnu tačku za niže sile koje već vladaju u njima.

To je razlika između uticaja sile na ljudsko biće koja je viša od ljudske sile i onih koje su niže. Zato, ako ljudi i dalje  više vole da Bogu služe koristći svoju svest, srce i želje, to znači da oni još uvek više vole da budu pod uticajem sila koje su niže od ljudske. Oni koji više ne žele da idu ovim putem treba da u služenju Bogu odbace sve svoje želje srca i ciljeve svojih misli, i okrenu se Bogu, Kreatoru svog univerzuma, koji nema pravac, nema zemlju, nema granice, i sadrži sve svetove u Sebi.

Tako  ispravan stav u bogosluženju je da se ne radi, koncentriše ili usmeri ni na šta, već da se jednostavno prihvati bilo šta da se primi. Ta mogućnost je nastala  milošću Božijom. Bapak ne zna šta Bog želi  sada za ljudski rod.  Mi smo uz Božiju milost u mogućnosti da primimo moćnu životnu silu, i nismo u stanju da mislimo o tome što primamo, ili razumemo kako to radi ili kako će raditi. Jer to je stvarno tačno da ta snažna životna sila, koja je u nama – u svakom od nas – je poslata od Svemogućeg Boga da nam pomogne da izbegnemo da budemo nepovratno manipulisani nižim silama, čiji uticaj osiromašuje ljudski život i prouzrokuje da se degeneriše.

Mi ne bismo trebali da tvrdimo da ono što smo primili dolazi od Boga, već treba sve da zasnivamo na  postojćim dokazima. Tako bi trebalo da bude: mi ne treba da govorimo o  bilo čemu  što nema dokaza. U Subudu nije potrebno da se govori o uzvišenim i grandioznim stvarima; ono što je potrebno je dokaz. Od takvih dokaza mi zaključujemo da ono što smo primili jeste energija, koja i ako nismo u stanju da znamo odakle potiče, da je van uticaja naše svesti, našeg srca i naših želja. To znači da ona dolazi  izvan uticaja nižih sila i od svega onoga što se obično tumači kao magija.

Drugi razlog zašto je besmisleno reći da mi ovo primamo od Boga, je zato jer niko drugi ne može to da zna osim samoga Boga. Jer način na koji Bog daje ljudima nije  rukom niti pokretom, niti korišćenjem misli ili srca – kao što jedna osoba daje  nekoj drugoj – već sa Božijom silom, koja je van naše spoznaje. Tako da mi ne treba da kažemo da ovo dolazi od Boga. Ne. Dovoljno je ako drugim ljudima kažemo da ovo dolazi van naše spoznaje, naše svesti i našeg srca, i zato zaključak je da ona mora da dolazi sa nivoa koji je stvarno slobodan od svega što ima veze sa našim željama, našim srcem i našim mislima.

Ali, za nas, mi smo već primili dokaze da doživljavamo postepen proces promena u našem samom unutrašnjem biću. Tako da i ne znamo kako, i na neki način van našeg shvatanja, mi možemo da vidimo i možemo da osećamo da se nešto promenilo u nama. Stvarno, delovanje Božije sile može  počiniti nešto izvan shvatanja našeg ljudskog srca i svesti. Zato mi ne treba da dajemo visoko zvučna objašnjenja onima koji žele da čuju o tome. Ako oni žele da saznaju šta mi primamo u Subudu, neka dođu i sami to dozive. Jer u Subudu nema velikih teorija niti velikih učenja, niti se poziva na  razum, ali tu se mogu naći dokazi  koje ljudi mogu sami da osete.

Što se svih vas tiče: ono što vam je potrebno je jednostavno da primite što je moguće više dokaza  za vas same, tako da možete da postanete primer drugim ljudima i celom društvu. Jednom kada steknete ove kvalitete – prave kvalitete Subuda – prisutnim u svima vama, vama neće biti potrebna propaganda, jer ćete spontano privući pažnju drugih ljudi kao i drugih grupa. To nije zato što  ćete vi uticati na njih, već će oni videti i prepoznati stvarnost koja je u svima vama. Razlog toga je, da u sadašnje vreme, ljudi uglavnom više ne veruju u reči već traže dokaze. Bapak oseća da je stvarno Božija volja da će pojava Subuda doneti ljudima dokaze  koje oni više žele od reči.

Zato, u stvari, Bapak ne želi da drži mnogo govora. Jer posle slušanja Bapaka vi odlazite kućama i počinjete da mislite o onome što je rekao, i tada što vam više Bapak govori i što više vi slušate, sve više će njegove reči biti izvor novih nečistota, umesto sredstvo čišćenja sadržaja vaše glave, vašeg srca i vaših osećanja. Zato se Bapak nada da ćete jednostavno slušati a da ne mislite o tome: slušajte ali ne  razmisljajte duboko o tome. To će raditi u vama spontano i daće svakom od vas dokaz promena koje se dešavaju u vama.

Ovo je način kako treba da bude u Subudu, kao u rečima: “Dokazi,  ne reči”. Zato mi ne treba da diskutujemo o mnogim problemima, već treba da delamo – da radimo latihan. Latihan je najvažniji. Latihan dolazi prvo i za sve nas je fundamentalan, kako bismo mogli da primimo rad Božije snage u nama.

To je, isto kako je Bapak ranije rekao: ova objašnjenja koja on daje, koje on oseća da su vam potrebna, u stvari su namera da smire rad vaših misli, vašeg srca i vaših želja. Ne mislite o njima kao način da vas učine više entuzijastima, ili da osnaže vašu volju. Nasuprot, Bapak se nada da ćete  svi vi slušati ova objašnjenja samo sa osećanjem zahvalnosti Bogu, tako da vaša unutrašnja osećanja i vaša srca mogu da postanu čista, tako da možete lakše da primite latihan.

Ako bi bilo potrebno da dobijete objašnjenja u vezi spiritualnih stvari na uobicajen način, to bi možda tražilo puno vremena, jer je to vrlo široka tema. Ali Bapak smatra i oseća da bi to bilo sasvim besmisleno, jer uzevši u celini vi ste  još u ranim fazama, na samom početku, i nema potrebe da čujete stvari koje su tako daleko od vašeg sadašnjeg nivoa.

Bapak može da ilustruje vaše sadašnje stanje uporedivši ga sa jednim autom koji se tek pravi. Sve što sada  posedujete su samo jedan ili dva točka. Tako da još niste u stanju, niti je potrebno, da vam se objasni koliko će brzo ići kola, koliko litara benzina će koristiti i druge kvalitete, jer sve što do sada vi imate su samo točkovi.  Biće   lakše sve to objasniti kada kola koja se sada prave- u ovom slučaju vaša unutrašnja priroda – budu završena. Tada ćete znati da će ići tom brzinom, da vam je potrebno toliko litara benzina i da će raditi toliko godina. Zato se Bapak nada da ćete imati strpljenja, iskrenosti i vere u vašem predavanju Božijoj veličini.

Da biste  postepeno razumeli i osetitili koliko je daleko napredovao rad sile u vama, Bapak vam predlaže – posebno  helperima – da redovno koristite latihan da o tome testirate. Na taj način, kada helperi rade zajedno latihan, možete da saznate koliko je ko od vas napredovao u primanju. Tako da ćete na kraju moci da budete svesni šta se desilo i šta se postiglo u vama: da li ste dobili još jedan točak ili ne? Da li je osovina dodata ili blatobran? Da li ste jedan kompletirali, ili možda još ni prvi nije kompletiran?

Ovo je Bapakovo objašnjenje – ne njegovo učenje – koje je on želeo večeras da vam prenese. Molim da mu oprostite ako je rekao nešto što vam ne odgovara. I on bi voleo da vam se svima zahvali za vašu iskrenost u dolasku na ovaj sastanak večeras. Bapak vam želi laku noć.

 

Početna strana       Sadržaj     Pretraživač